Jebavanje matorke sex priča

0 views
0%

Ovo je istinita priča, samo su imena promijenjena. Na početku bi htio reći da nisam loš tip, iako neki kažu da sam luzer ili idiot jer ševim stare babe, ali u daljnjem tekstu ću vam pojasniti zašto više volim jebati zrelije koke. U srednjoj školi i na faksu spadao sam u one popularne, zabavne tipove, ali svaki puta kada sam pokušao zbariti žensku odgovorila bi mi isto sranje. «Stvarno si super, zabavan i drag, ali ne… ne mogu. Više si mi ko brat… Ti si mi prijatelj.»
I tako sam zamrzio iz dna duše riječ «prijatelj». Prijatelj uvijek najusranije prođe; zna sve o menstruaciji, satima sluša o nekom kretenu kojeg ona istovremeno i voli i mrzi, tješi ju i krade mrvice nekakvih osjećaja. A kad cura sazna da se pališ na nju, raspizdi se i odjebe te. Prijatelji su u kurcu!

Kao što sam rekao, ta zla kob pratila me sve do četvrte godine fakulteta koja mi je i inače bila posebno grozna. Starci su mi se rastali, i odjednom nije više bilo novaca za moje studiranje. Mama me jednostavno više nije mogla hraniti, i tako me par mjeseci pred diplomu čekao neki bijedan posao kojim sam nas trebao uzdržavati. Sav očajan pričao sam to Hrvoju, tipu s kojim sam bio na godini. Njega je u principu bolio kurac za moje probleme tako da me uopće nije ni slušao, samo je kroz zajebanciju spomenuo neki «Servis» preko kojeg mladi dečki mogu zaraditi. Hrvoje je uvijek imao novca, nije bio neki lovator ali za moj pojam tip koji nakon što bi platio sve račune može izlazit i pit koliko hoće, bio je u lovi.
Nekoliko dana nakon što mi je spomenuo taj «Servis», vadeći pljugu iz njegove jakne napipao sam vizitku. Bila je to obična bijela kartica s ispisanim brojem mobitela, i jednom jedinom riječju – SERVIS. Brzo sam prepisao broj na ruku i ugurao karticu natrag u džep. Razmišljao sam o onome što mi je Hrvoje pričao o ševi starih baba za koju na brzinu možeš zaraditi 400 kuna. Kada mi je to prvi put spomenuo mislio sam da sere jer smo obojica bili prilično zavaljani.
Izvukao sam se da moram učiti, i otišao doma.
Sobu sam dijelio s bratom koji je bio čisti štreber ali smo se sve u svemu dobro slagali. Nije bio kod kuće, kao ni stara, tako da sam iskoristio priliku i bez pretjeranog razmišljanja nazvao broj koji mi se već razmuljao na ruci. Skoro sam poklopio jer se dugo nitko nije javljao, a onda sam začuo glas na drugom kraju žice.
«Da?»
Oklijevao sam, ali sam ipak progovorio.
«Mmmh, zovem se Davor, prijatelj Hrvoje mi je dao vaš broj… Tražim posao, pa sam mislio da mi možda Vi možete pomoći.»
Pičkin glas bio je izuzetno smiren i hladan. Nakon što je pročistila grlo, počela mi se obraćati strogim glasom, kao učiteljica.»
«Dobro, Davore. Možeš li doći danas?»
Na faksu više nisam imao nikakvih obaveza, ali sam mislio poslije ići u kino. Ipak sam joj odgovorio da nema frke.
«Naravno, gdje ste vi?»
Ženska mi je dala upute kako da dođem do poslovne zgrade u kojoj je bilo sjedište «Servisa». Znao sam taj dio grada dobro, tako da nije bilo problema. Jedino mi je bilo malo čudno što im se firma nalazi u neboderu u kojem su sami ozbiljni poslovnjaci.
«I još nešto, Davore. Nemoj nikome ništa pričati dok ne dogovorimo posao, i dođi sam. Nikakvi prijatelji, jasno?»
Rekao sam da nema problema i još je za kraj pitao kog da tražim?
«Bez brige, samo dođi i predstavi se.»
Nakon toga je poklopila. Presvukao sam se u najbolju odjeću koju sam imao, tamnoplavo odijelo i sivu kravatu. Teško je znati šta na takvom mjestu očekuju od tebe, tako da sam se osjećao prilično glupo dok sam bauljajući po zgradi tražio ured «Servisa».
Na vratima nije pisalo ime firme, samo broj prostorije. Otvorio sam vrata, u maloj čekaoni za stolom sjedila je žena od možda 35 – 40 godina i tipkala po kompjuteru. Prišao sam joj i zakašljao se tako da ona prva počne govoriti.
«Izvoli? Mogu ti pomoći?»
Glas joj je bio baršunasto jebozovan. Predstavio sam se i rekao da sam maloprije zvao. Kimnula je plavom glavom i oblizala pune crvene usne šaljući mi mali strujni udar kroz karu. Zatim se okrenula i podigla telefonsku slušalicu. Nisam dobro čuo što je rekla osobi s druge strane, al čim je poklopila, vrata druge prostorije su se otvorila.
Druga dama bila je isto stara, možda 38, ali nisam bio točno siguran. Razvukla je usta u širok osmijeh uokviren ružičastim usnama i pokazala rukom da uđem. Gledao sam kako joj dupe predamnom leluja s jedne strane na drugu poskakujući u istom ritmu kao i crvene kovrče. Sjeo sam na stolicu preko puta njenog stola, a ona se smjestila u veliku kožnu fotelju i predstavila se.
«Ja sam gđica Nina Hartman. Možeš me zvati gospodična Hartman ili samo Nina, kako hoćeš.
Uljudno sam se nasmiješio i pružio joj ruku. Brzo sam razmišljao kako da ostavim najbolji dojam, pa sam joj umjesto rukovanja poljubio ruku. Nina je to popratila potvrdnim kimanjem i smješkom.
«Jako dobro, imaš manire. Nešto što je jako rijetko kod ovako mladih dečki. Tvoj prijatelj Hrvoje, naprimjer, čista je seljačina. Morao je proći dugotrajnu obuku prije no što smo ga stavili na listu. Čini se da će s tobom ići puno brže.»
Vratio sam joj osmijeh i progovorio, «Možete mi reći nešto više o tom «servisu»?»
Nina se opet nasmiješila i prinijela kristalnu čašu s bijelim vinom usnama. «Ne, ne… Prvo ti meni reci, Davore, šta ti je prijatelj rekao o ovom našem malom posliću?»
Oblio me hladan znoj, šta ako me Hrvoje zajebavao, ako je ovo ustvari podružnica Jehovinih svjedoka?
«Pa, samo to da on zarađuje preko vas tako što zabavlja starije dame. Koji put ih vodi u restoran, ili na izložbu…»
Nina je zadovoljno kimnula.
«Davore, sviđaš mi se. Sada te moram pitati, iako je malo neugodno… Imaš li kakve veze s policijom ili zakonom?»
Zatresao sam glavom u potpunosti kužeći šta misli. «Ne, gđice Hartman. Nisam nikakav inspektor ili neki policajac na tajnom zadatku zatvaranja vašeg posla. Samo mi treba novac, a ako se usput još mogu i dobro zabaviti, super.»
Nakon toga Nina se opustila i počela mi objašnjavati kako stvari stoje.
«Dakle, mi smo eskort agencija za dame. Starijim ženama pružamo uslugu druženja s djevojkama ili mladićima, ovisno o željama klijentice. Nije to uvijek seksualno, gospođe često i nekoliko puta izađu s dečkom prije nego što dođe do bilo kakvih kontakata. Naplaćujemo u gotovini ili karticama… Neću ti lagati, nije svaka klijentica poželjna, i zato moraš proći obuku. Učimo djevojke i mladiće kako da se ponašaju, kada se javi potreba… I? Kako ti se čini do sad?»
Bilo mi je drago što je iskrena. «Pa, gđice Hartman…,»
«Molim te, Davore, zovi me Nina. Ovo s gospodična inzistiram samo kod tipova kao što je Hrvoje.»
Kimnuo sam i nastavio «Pa, Nina. Sviđa mi se što sve tako otvoreno kažete. Mislim da je poštenje jako bitno između zaposlenika i ševa u ovoj vrsti posla. Koliko novaca mogu očekivati?»
Nina se zasmijuljila
«Ma pravi si profesionalac. Reci mi prvo nešto o sebi… Mislim da ćeš se i više nego dobro uklopiti u našu obitelj.»
Malo sam se opustio i rekao joj kako ne volim mlade cure jer su glupe i djetinjaste, i da ću ovo raditi, ako dobro plaćaju, jer mi jako treba novac. Još sam nešto pričao o fakultetu i to je bilo to.
«Zarada ovisi o više stvari. Prvo moramo vidjeti jesli li zdrav. Čist od droge i spolnih bolesti. Ako prođeš zdravstveni test, ideš na probnu vožnju. Ja ili jedna od mojih partnerica izvest će te na večeru da vidimo kako se ponašaš u određenim situacijama, a nakon večere slijedi hotel gdje te se iskušava na seksualnom polju. Ako i ovaj dio položiš, odlučujemo koliko i kakve obuke ti treba, ako ti uopće bude trebalo, prije no što počneš raditi s klijenticama. Hrvoje je trebao dolaziti dva tjedna.»
Kimnuo sam i pitao još neke stvari. «Ja plaćam to testiranje na spolne bolesti ili vi?»
Nina je zatresla glavom. «Ne, ne, mi radimo s jednim laboratorijem. Ništa ne ide iz tvog džepa.»
Ponovno sam postavio pitanje love.
«Pa, recimo da sam isto dobar kao Hrvoje. Koliko bi zarađivao?»
Nasmiješila se. «Ponavljam ti da ćeš dobro zarađivati. Ako si dobar kao on, a mislim da ćeš biti i daleko bolji, nakon sastanka vraćat ćeš se kući s 800 kuna. Toliko dobijaš ako nema seksa, a ako ćeš ševiti zarada ti se po izlasku penje na 2000 kuna, no sa tvojim šarmom mislim da ćeš bez problema zarađivati 1200 bez seksa i 2500 sa ševom. To je sve relativno. Jako stare dame ili debele, ili pak one s nekim tjelesnim manama, ako ćeš ih bit spreman ševit, plaćat će ti za seks i do 3500 kuna.
Kimnuo sam.
«Šta smatrate pod seksom?»
Nina se nakašljala.
«Svaki seksualni kontakt. Uključujući i kad ti ona puši, ti joj prstariš pičku, ona ti drka ili ti njoj radiš bilo što dok ne svrši. To je malo teško definirati kod muških kurvi. Kad mušterija plaća ženi za seks, riješila ga se čim je svršio, no s obzirom da si ti tu da zadovoljiš damu, teže je. Nemoj se ništa brinuti, naučit ćemo te kako da kažeš klijentici «Sad si svršila, sve dodatno koštat će te ekstra.»
Ako sve bude išlo kao što je Nina rekla, moći ću dat otkaz u videoteci gdje sam honorarno radio po noći. OK. Zanimala me samo još jedna stvar.
«Gdje se moram testirati?»
Moja buduća šefica izvukla je neke papire i počela zapisivati. Dok mi je bilježila upute rekla je nešto što me streslo, al u kurac, za ovu vrstu posla bila je to sasvim normalna stvar.
«Prije nego što mi odeš, moram vidjeti još jednu stvar. Možeš otkopčati hlače i pokazat mi kurac?»
Nervozno sam stajao; Šta ako mi je premali, ili ako ga neću moć dignuti?
«Nina, možda neću biti tvrd, ovo je jebena situacija, znaš…»
Nina me ohrabrila osmijehom, zaobišla stol i prišla mi. «Nemoj se brinuti, razumijem. U redu je. Prvo ga moram vidjeti spuštenog. Ja ću ti ga dignuti…»
Otpustio sam remen i hlače su pale na pod. Bio mi je mlohav baš koliko sam se i bojao.
«Lijepe hlače, Davore. Htjela sam ti to reći ćim si ušao.»
Primila je moju mlohavu kitu u ruku i mentalno ga mjerila, pretpostavljao sam. Primakla mu se, i lagano puhnula u glavić kao u maslačak. Od njenog daha prošli su me žmarci. Kurac mi se ubrzo otrgnuo iz njenog dlana i punjen krvlju lupio me u trbuh. Izgledala je zadovoljno. Bez riječi je otišla do malog šanka i oprala ruke.
«Jako dobro, jaaako sam zadovoljna. Dečkima treba dugo da ga dignu u ovakvoj situaciji, a tebi je skočio za čas. Vidim da si ga dobro izdresirao. Jedino bi ti savjetovala, ako ćeš počet raditi za nas, da ga skroz obriješ. Pokazat ćemo ti kako se to radi a da se ne ozlijediš.»
Pružila mi je papir s adresom laboratorija i dodala kako će njoj javiti nalaze kroz dva tjedna, pa će mi javiti šta god da bilo. Lupila me po guzi i ispratila me do vrata. «Sad odmah odi do labosa, Davore.»
Pozdravio sam dame i izašao. Igle nikad nisam podnosio, ali drugog načina nije bilo. Morao sam pišati u plastičnu čašu i izvadili su mi jednu epruvetu krvi. Sad je samo trebalo čekati rezultate.
Dva tjedna su prošla, nisam zvao Ninu, a ni ona mi se nije javljala. Činilo se da ni Hrvoje ne zna ništa, vjerojatno je to bila politika kuće, mislim, da se dečki međusobno ne obavještavaju jedni o drugima. Ležao sam u kadi i lagano drkuckao na žensku koju sam našao na internetu kada je zazvonio telefon. Srećom, buraz je bio doma pa se on javio. Čuo sam njegove korake kako se kroz hodnik približavaju kupaonici. Zastao je i počeo se nakašljavati kako bi me upozorio da je tu, u slučaju da sam «zauzet», ako znate što mislim.
«Davore, neka žena te zvala. Zapisao sam kak se zove i telefon. Rekla je da je u vezi posla?»
Izašao sam brzo iz kade, zamotao se u ručnik i navukao gaće. Brat se s nekim domejlavao i usput prepisivao skriptu. Preko ramena mi je pružio papirić na kome je pisalo Gđica Hartman, i broj 091 6600***. Navlačeći trapke zgrabio sam telefon i nazvao broj. Mali je imao slušalice na ušima tako da nije mogao snimiti o čemu se radi, a i bolio bi ga kurac za nešto tako dosadno kao što je spika o poslu.
«Da?»
Skroz cool, nimalo splašen kao prvi put, rekao sam «Davor je. Dobio sam poruku da me gospodična Hartman zvala?»
Ženski glas odjednom je živnuo.
«Bok, Davore, kako si?»
Po njenom tonu činilo se da ću čuti dobre vijesti. «Izvrsno, a vi?» Nina je rekla kako ju cijeli dan bole leđa. «Evo, stigli su nalazi. Samo sam ti htjela javiti da si skroz čist. Vrijeme je za drugi dio, onaj kada će te jedna od nas izvesti na večeru. U redu?»
Nasmijao sam se.
«Ma nema problema. Uh, baš super da su nalazi ok. Dva tjedna me rasturala nervoza…»
Nina se nasmiješila s razumijevanjem i nastavila, «Hoćemo to onda riješiti večeras. Znam da sam ti trebala ranije javiti, ali stvarno bi htjela da se riješimo ovog uvoda što prije, i da počneš raditi.»
Bilo je tek 4 popodne, danas još ništa nisam jeo, a popodne sam se dogovorio s frendom s faksa da ćemo učiti. Ali njega mogu odjebati…
«Naravno»
«Sigurno?», zastala je na trenutak, «Ne bi htjela da zbog mene zanemariš studij.»
«Ne, ne. Večeras je ok,» zvučao sam sigurnije nego prije. «Sa tom damom ću se naći u uredu Servisa, ili negdje drugdje?»
Nina me brzo prekinula.
«Nikako ne ovdje. To je još jedna stvar koju moraš znati Davore. Gotovo nikad nećeš dolaziti u ured po dame. Nikad. Ja ću ti dati adresu od klijentice i upute kako da dođeš do tamo.»
Ispričao sam se što mi je takva glupost uopće pala napamet. «Dama zna da dolazim?», pitao sam Ninu. Rekla mi je da je sve organizirano i da će mi javiti na vrijeme ako se planovi promijene. Imao sam još tri sata do spojaka s gospodičnom Polak. Bilo mi je drago da me neće testirati udana žena s čijim mužem bi još mogao imati problema. Nina mi je rekla da se ne brinem za novac, samo da se lijepo obučem, nešto kao za intervju. Sutra će joj gospodična Polak javiti koliko je zadovoljna sa mnom, pa ćemo se onda čuti.
Poklopio sam slušalicu i razmišljao šta da obučem. Izvadio sam odijelo iz ormara i objesio ga na balkon da se provjetri pa sjeo za kompjuter, nabrijanu mrcinu koju je složio buraz, i potražio na internetu kako se točno dolazi do Bosanske, ulice u kojoj je Polakica živjela. Isprintao sam si kartu, obukao odijelo (večeras sam ga kompletirao tamnoplavom košuljom) i ubacio u džep od hlača kutijicu Durexa. Kurtone već dugo nisam koristio.
Spustio sam se u garažu i, zadovoljan što sam ga popodne oprao, ušao u staru BMW tricu koju mi je tata ostavio kada je otišao. Stao sam usput na prvoj pumpi moleći boga da će mi uzeti već prezaduženi Master, ali mi nije bilo druge. Rezervoar je bio prazan, a moja je pratilja živjela na drugom kraju grada.
Dok sam se probijao kroz večernji promet metropole zamišljao sam kako izgleda. Bio sam toliko uzbuđen oko svega da se to nisam ni sjetio pitati Ninu. Ma, tješio sam se, nije mogla biti baš ogavna ako je bila njena partnerica. S druge strane, ta žena je bila test. Šta ako je to ono «ako imaš želudac za ovu, moći ćeš jebati sve?» E sad me hvatala nervoza. Strpao sam žvaku u usta i sve više brijao kako je ovo krivo, kako nisam uopće trebao ići u taj Servis. Prije no što sam se stigao skroz baciti u bed, našao sam se ispred lijepe starinske vile.
Pljunuo sam žvaku, još se jednom pogledao u retrovizor i špricnuo Old Spiceom. Sunce je već skoro zašlo, ali sam odlučio ne skidati sunčane. Pritisnuo sam na portafonu ime Polak i u ruci nervozno stiskao cvijeće koje sam joj usput kupio na Britancu. Ništa posebno, tek toliko, da ostavim što bolji dojam.
«Da?»
Približio sam se zvučniku i muževno rekao «Davor je.»
«Dođi gore, treći kat», rekla je i ispuhnula dim cigarete.
Brava je zazujala i ja sam se našao u raskošno uređenom predsoblju. Nije mi djelovalo kao da ga dijeli nekoliko stanara, više kao dio obiteljske kuće koja je iz nekog razloga imala lift. Sve je bilo u uređeno u boji crvenog vina; debeo tepih, fotelje i orijentalni jastuci. Na zidovima su čak visile umjetničke slike. Stisnuo sam gumb na malom drvenom dizalu i popeo se na treći kat. Iz malog hodnika vodila su samo jedna vrata na kojima je pisalo Maja Polak. Energično sam pokucao i vrata je otvorila niska žena (najviše 160cm), stara oko 50 – 55 godina. Nosila je dekoltiranu, usku crnu haljinu. Nije imala ni loše sise, iako mi se činilo da je to više djelo push up grudnjaka nego prirode. Sve u svemu nije bila tako loša, ako se zanemari lice kraj kojeg se ne bi volio probuditi. Visoke jagodice i puno previše šminke za svoje godine, pomislio sam. Usne je namazala žarko crveno, a crnu kosu stisnula u čvrstu punđu koja je tako sapeta još više isticala sijedo – smeđe korijene kose